Stres ne znači samo “biti zabrinut”.
Kada mozak interpretira prijetnju kao nešto opasno – čak i ako se radi o problemu vezanom za posao ili teškoći kod kuće – aktivira sistem upozorenja.
Ovaj signal uzrokuje ubrzani rad srca, zatezanje mišića i oslobađanje hormona poput kortizola i adrenalina u tijelu kako bi nas pripremilo za djelovanje.
Neko vrijeme, ovo je korisno. U stvari, određeni nivo stresa je normalan, pa čak i neophodan da bismo reagirali i prilagodili se.
Pravi problem nastaje kada ovaj sistem upozorenja ostane uključen cijelo vrijeme 😰.
Ako živimo u stalnoj napetosti, tijelo počinje da se iscrpljuje i posljedice počinju da se pojavljuju.
Na primjer, kortizol može povisiti nivo glukoze, jer oslobađa brzu energiju da nas “zaštiti”, čak i kada nema stvarne opasnosti.
Također može doprinijeti povećanju triglicerida i krvnog pritiska jer srce radi jače, a krvni sudovi ostaju suženi.
Dugotrajni stres može uzrokovati da stišćemo zube, a da to nismo ni svjesni (bruksizam), bolove u mišićima, glavobolje i usporenu probavu, jer tijelo daje prioritet preživljavanju u odnosu na pravilnu obradu hrane.
Čak je uobičajeno primijetiti i povećan gubitak kose kada stres traje sedmicama ili mjesecima 😟.
Štaviše, mozak koji je stalno u stanju visoke pripravnosti postaje iscrpljen. Javlja se mentalni umor, koncentracija postaje otežana, a raspoloženje nestabilno. Loše spavamo, zadržavamo se na problemima i osjećamo se kao da se ne odmaramo čak ni kada smo u krevetu.
Zaključak je jednostavan: u malim dozama stres može biti motivirajući, ali u prekomjernoj količini šteti našem zdravlju.
Učenje isključivanja, svjesnog disanja, vježbanja i izražavanja osjećaja nije luksuz; to je način da se brinemo o svojoj ravnoteži 🌿✨.
Kao što uvijek kažem: nije stvar u potpunom uklanjanju stresa, već u učenju upravljanja njime.
