Izuzetno cijenjena u narodnoj medicini, prepoznatljiva po karakterističnom mirisu balzama, kleka (juniperus communis) se od davnina koristila za liječenje zaraznih bolesti. Rasprostranjena od Arktike do tropske Afrike, ovisno o tome gdje raste može biti patuljasta, ali i dosegne visinu od više metara. Sreće se krševitim i na kraškim terenima.
SVI DIJELOVI SU LJEKOVITI, NAROČITO AROMATIČNI I GORKOSLADUNJAVI PLODOVI KOJI SE SKUPLJAJU OD JESENI DO ZIME.
Suše se na prozračnom mjestu, rasprostrti u tankom sloju uz često prevrtanje lopaticom. Isti postupak primjenjuje se i za sušenje prethodno isjeckanih iglica i vrškova grančica. Osušeni dijelovi čuvaju se na suhom mjestu.
U LJEKOVITOM SMISLU KLEKA SE POTVRDILA KAO IZVRSTAN DIURETIK, ALI I PROTIV NAZEBA, KAŠLJA, ASTME, ŽELUČANIH BOLESTI, ZNOJENJA, PA ČAK I GONOREJE.
Posjeduje i baktericidna svojstva, zbog čega se koristi za liječenje infektivnih bolesti pluća. Zahvaljujući dijuretičkim svojstvima regulira rad bubrega i pospješuje izbacivanje mokraće, stimulira rad probavnih organa, a koristi se i za liječenje upalnih procesa želuca i crijeva. Protiv glavobolje treba samo izdrobiti plodove kleke i previti ih na čelo.
Kleka služi i za proizvodnju istoimene rakije koja se, osim za piće, koristi i za pripremu obloga u slučaju nazeba i reumatizma. Eterično ulje je posebno cijenjeno, jer u malim dozama olakšava iskašljavanje, a primjenjuje se i za inhalaciju ddisnih organa Zbog toga što duboko prodire u kožu, upotrebljava se u liječenju reumatskih bolesti. Posebno je djelotvorno za oboljele zglobove.
Plod u zavidnim količinama sadrži i smole, tanin, vosak, organske kiseline i njihove soli… Posjeduje i brojne minerale, posebno kalcij, kalij, mangan, sumpor. U sto grama mladih izdanaka kleke nalazi se čak 97 miligrama vitamina C.
Ipak, kleku treba koristiti obazrivo, jer pretjerana upotreba može dovesti do oštećenja bubrega. Osobama s osjetljivim bubrezimane preporučuje se ni čaj, ni drugi pripravci od kleke, jer prisutan terpentin može izazvati iritacije i zapaljenje ovih organa. Upozorenje vrijedi i za trudnice budući da ova biljka može dovesti do kontrakcije maternice.
SIRUP I ČAJ OD KLEKE
SIRUP za poboljšanje apetita pravi se tako što se pola kilograma klekinja kratko prokuha u tri litre vode. Zatim se zgnječe i još jednom prokuhaju uz dodavanje vode po potrebi. Dobivena smjesa se procijedi kroz sito i ostavi da se ohladi. Da bi se dobio sirup, po želji treba dodati med. Sirup zatim sipati u tegle i držati zatvoreno. Za poboljšanje apetita, djeci treba davati žličicu sirupu dnevno, a odraslima se tri puta preporučuju po dvije žličice.
ČAJ od kleke priprema se tako što se kašičica dobro zgnječenih plodova popari sa 200 ml vrele vode, a posuda ostavi pokrivena 5 do 10 minuta. Sadržaj se zatim procijedi i pije, najviše dvije šalice dnevno. Po želji, čaj se može zasladi medom ili šećerom. Ako se pije protiv dijabetesa ili oboljenja želuca i crijeva, ne treba ga zaslađivati.
