Zdravo, dragi ljudi.
Znam da sam mali. Možda me nećeš ni primetiti kad prođem. Ali vidim te. Vidim vaše bašte, prozore, vaše ulice… i u poslednje vreme vidim toliko praznih mesta gde je cveće nekada bilo. Nemam glas koji može da viče. Moja krila su ponizno mekana, moj život je tih, ali danas, moraš da me čuješ.
Ja sam pčela.
Ne priznajem da živim samo za sebe. Svaki let kojim letim, svaki polen koji nosim, svaki cvijet koji posjetim, osmišljava sve za nešto mnogo veće. oprašivam tvoju hranu. Pomažem drveću da unosi voće. Držim divlje cvijeće živim. Podržavam čitave ekosisteme koje možda nikada nećete vidjeti. Vazduh koji udišete, obroci koje jedete, lepota koja vas okružuje… sve počinje malim činom oprašivanja.
Ali ja se smatram umornim.
Više polja je popločano nego zasađeno. Više korova se prska nego poštedi. Cvijeće kojem smo nekada vjerovali nestaje. A s njima, I mi smo.
Ponekad letim kilometrima i ne nađem ništa na čemu bi se sletjelo, nemam nektar na koji bih se mogao hraniti. Moje sestre napuštaju košnicu I nikad se ne vraćaju. I ipak, pokušavamo. Uvijek pokušavamo. Jer to je ono što radimo—we radimo doživotno.
Ali ne možemo više sami.
Molim, posadite cveće. Napunite prostore između betona divljom bojom. Neka vaš vrt bude neuredan, neka vaš travnjak bude ljubazan. Maslačak, djetelina, autohtoni cvjetovi—these an’t korov za nas. Oni ispovijedaju boce za bebe za naše mlade. Oni potvrđuju spas između izumiranja i nade.
Zaštitite Zemlju, ne samo za nas, već I za vašu djecu. Njihova budućnost zavisi od toga šta radiš danas. Zamislite svijet bez pčela bez jabuka, jagoda, suncokreta. Bez boje. Bez pjesme. Bez života.
Ne govori samo o spašavanju nas.
Navodi se o spašavanju sebe.
Znam da ti je stalo. Vidim djecu koja staju I smiješe se kad čuju naše zujanje. Osjećam radost kada neko sadi cvijet samo zato što je lijep. Imaš moć da vratiš život.
Ne treba vam cijelo polje.
Samo ugao. Lonac. Sjeme.
I srce koje još uvijek vjeruje
Poruka od pčele: Ako me možete čuti, neka cvijeće ponovo raste 🌼🐝
