Tatjana je s nestrpljenjem čekala sina, koji se upravo demobilizirao, da dođe kući. Pripremila je razne delicije, civilnu odjeću i brinula se kako će mu pristajati. Sin je stigao predvečer. Ali nije bio sam. Iza njega su stajali djevojka i dječak od otprilike tri godine.
– Mama, upoznaj naše goste, Innu i Antošu…
Nakon večere, kada su siti gosti otišli na spavanje u svoju sobu, Stas je majci ispričao priču o svom poznanstvu s djevojkom i njenim sinom.
Stas je čekao svoj vlak na željezničkom kolodvoru u Kijevu kad mu je prišla djevojka i zamolila ga da pripazi na njenog sina dok ona stoji u redu za karte.
– Kako se zoveš, mališa? – upitao je Stas kad su ostali sami.
– Mama me zove Antoška, a baka Galja zove me kopiletom, – iskreno je odgovorio dječak.
– A kako te tata zove?
– Tata je sada na nebu.
Nastavili su razgovor, polako uživajući u sladoledu. Napokon, Inna se vratila.
– Nema karata, – kroz suze je rekla. – Sve je rasprodano za tri dana unaprijed. Gdje ću s dječakom spavati ta tri dana?
Inna je ispričala da je odrasla u sirotištu na Zakarpatskoj oblasti. Tamo ima sobu u zajedničkom stanu. Udala se za stranca i preselila u selo blizu Kijeva. S mužem je živjela kod njegovih roditelja, ali svekrva je nije prihvatila. Kada je Innin muž poginuo u prometnoj nesreći, svekrva ju je izbacila iz kuće. Sada se htjela vratiti u svoju sobicu, ali zbog kašnjenja nije imala dovoljno novca za povratak.
Najavili su ukrcaj za Stasov vlak, a on joj je predložio:
– Inna, pođite s nama kod moje mame. Ona je dobra osoba. Kuća nam je velika, mjesta ima dovoljno. Ako vam se svidi, možete pronaći posao ovdje. Ako ne, tada ćete se vratiti.
Tako su Inna i Antoška počeli živjeti u Tatjaninoj i Stasovoj kući. Antoška je Tatjanu zvao bakom, a Stasa tatom. Inna je često opominjala sina, ali Tatjana ju je smirivala:
– Kada odraste, shvatit će.
No ubrzo nije bilo potrebe za razumijevanjem. Stas i Inna su se zaljubili i vjenčali. Nedugo zatim rodila se njihova kćer.
Ponekad nas sreća čeka na najneočekivanijim mjestima. Važno je ne zaobići je i ne propustiti svoju priliku.
