Gala je ušla u sobu oslanjajući se na zid. Nekako je postala vrlo slaba. A još treba skuhati boršč. Puno, da potraje barem nekoliko dana. Muškarci u njenoj kući vole dobro jesti. Gala se nasmiješila, pomislivši na svoje sinove, ali se odmah uozbiljila sjetivši se muža. Njen Timofij bio je nizak, tek malo viši od nje, ali imao je vrlo težak karakter. Čak su se i vjenčali po njegovom izboru. Kad je Gala napunila osamnaest, došao je s ocem u prosidbu i čvrsto izjavio njenim roditeljima da će se oženiti Galom, njihovom najstarijom kćeri. Već ju je odavno zapazio – skromna i radišna žena bila je upravo ono što mu je trebalo. A što je mršava, manje će jesti, govorio je.
Njeni roditelji nisu bili bogati, pa su zaključili da će joj s Timofijem biti kao iza čvrstog zida. Gala je bila vrlo povučena i tiha, pa su je u jesen udali za Timofija. Međutim, zid se pokazao grubim. Timofij je bio autoritativan, strog prema Gali, opterećivao ju je poslom, rijetko davao poklone ili lijepe riječi. A za svaku grešku znao ju je i udariti. Jedina radost u njenom životu bili su njeni dječaci.
Igor i Dima su rasli kao dobri, mirni dječaci, koji su voljeli i sažalijevali svoju majku. Trudili su se pomoći joj u svemu kako je otac ne bi grdio. Nisu je još mogli zaštititi, bili su premali. No, Gali kao da nije bilo dovoljno snage – postajala je sve slabija i bolesnija. Sve teže je ustajala iz kreveta, a ubrzo je potpuno pala. Timofij je bio ljut što “lijenčari” umjesto da radi, ali je ubrzo shvatio da Gala ne glumi. Pozvao je liječnika, no već je bilo kasno – doktor je savjetovao da se pripreme za najgore.
Tada je Gala zamolila sinove da pozovu njenu sestru Laru. Lara je već bila djevojka za udaju, ali još nije našla mladoženju. Bila je visoka, širokih ramena, cijela na oca. Uopće nije nalikovala Gali. Dječaci iz sela su se šalili da samo stave veo na tenk – i imat će Laru kao mladenku. Lara nije gubila hrabrost i šalila se s njima. Bila je vesela djevojka.
Lara je došla, sjela pokraj Galinog kreveta, skrivajući suze da je ne uzruja. Tada je u kuću ušao Timofij, stojeći na vratima, nezadovoljan, ali mu je pogled već klizio prema Larinom tijelu.
– Larisa, sestrice – teško je izgovorila Gala – ne ostaje mi još dugo na ovom svijetu, osjećam da ću uskoro k Bogu. Imam jednu molbu: pomozi mom mužu odgajati naše sinove, da postanu dobri i zdravi ljudi. Bit će im teško bez domaćice, bez majke. Ti si im ipak bliska duša, nećeš im biti maćeha, već druga majka. Dobra si i od rođenja s njima blizu.
– Timofij, jesi li protiv da s Larom zajedno odgajaš djecu?
Timofij je odmah poželio liznuti usne. Odavno je bacao pogled na šogoricu – velika, zdrava žena, prava vrijednost u kućanstvu. A sigurno je i vatrena! Glasno je rekao:
– Radi djece spreman sam na sve, ako je i ona suglasna.
Nije primijetio zluradi sjaj u Larinim očima. Sagnula je glavu i klimnula. Gala nije dugo poživjela, jednog dana jednostavno nije otvorila oči. Četrdeset dana kasnije Timofij i Lara su skromno proslavili svoje vjenčanje i počeli živjeti zajedno.
Lara je bila izvrsna domaćica, rad je u njenim rukama doslovno gorio. Timofij je bio zadovoljan. Dječaci su tugovali za majkom, ali su se utješili jer je Lara bila tu, voljela ih je beskrajno. Uskoro je Lara osjetila da će imati dijete. Odlučila se čuvati kako bi donijela na svijet zdravo dijete.
Timofij je primijetio da žena ne radi punom snagom, sjela je na klupu da se odmori, i počeo vikati:
– Neću te, lijenu bačvu, hraniti tek tako! Što si se zavalila? Na polje! – i zamahnuo je rukom.
Lara mu je uhvatila ruku, čeličnim stiskom, ustala i pogledala ga odozgo prema dolje – bila je viša od njega – te hladnim glasom rekla:
– Još jednom zamahni, čovječe, razmazat ću te po zidu. Hodat ćeš s modricama da te drugi ismijavaju. A sestru svoju ću ti cijeli život spominjati. Djecu da ne diraš – zavidjet ćeš lutalici.
Potom se nasmiješila i tiho rekla:
– Imat ćemo bebu, Timofije. Donesi mi hladni kvas, baš mi se pije.
Timofij je stajao minutu, trljao ruku gdje ga je čvrsto držala, i klimnuo glavom:
– Odmah, ribice moja, kakva radost! Sjedi, mila, odmori se, idem po kvas.
Otišao je po kvas, a dječaci su potrčali prema Lari i snažno je zagrlili. Od tada se Timofij promijenio, sakrio svoju tešku narav i živjeli su u slozi. Povremeno bi samo pokazao stare navike, ali bi mu Lara tiho šapnula:
– Da ti sestru podsjetim?
I sve bi opet bilo mirno. Jednom su ga muškarci pitali što se dogodilo da se tako promijenio, a on je samo tiho uzdahnuo:
– Protiv tenka ne ideš. Ali, imam najbolju ženu.
Tako je uvjeravao sebe, i iskreno tako mislio, a nitko nikad nije saznao pravu istinu.
